DANAŠNJIM AUTENTIČNIM BUDALAMA TEŠKO JE PARIRATI: Sejo Sexon u Gold Morningu

Autor 2. listopada 2019.


Kod Ane i Filipa u Gold Morningu, uoči koncerta Zabranjenog Pušenja u Zagrebu 19. listopada, gostovao je Sejo Sexon.

Vječni apsolvent medicine, povjesničar, pisac ali prije svega toga fantastičan glazbenik i nakon 35 godina sjeća se nekih dobrih priča iz pjesama Pušenja.

 

Odmah za početak, jer me jedna gospođa jučer zvala i pitala zašto spominjem seks dok sam te najavljivao, zašto Sejo Sexon?

To ćete saznati u mojim meomarima, ne namjeravam otkrivat porijeklo, jer ću to moći dobro unovčiti u penziji. Trebat’ će para.

Velikih 35 godina je iza vas, jeste spremni za koncert, kakav je osjećaj?
Bit će to dobar koncert, imali smo se kad naučiti svirati. Tih 35 godina zvuči kao kazna za ratne zločine. Brzo prođe kad si na cesti i upoznaš ljude, pogotovo dobre ljude. Ovo možda nije najunosnija muzika ali ljude koje sretneš – njih teško stječeš i lako gubiš. U takvom okruženju vrijeme brzo prođe. Ja često iz zezancije najavljujem novog člana, a menadžer mi kaže: ‘prestani najavljivat čovjeka, čovjek je ovdje već 12 godina, nije više novi član.’

Često ste na cesti?
Jesmo bome, a i posrećilo nam se. Prvi put ikad imamo mjesec i pol dana svjetske turneje u kontinuitetu. Drago mi je, ove godine smo dva CD-a izdali, teška godina je iza nas, imali smo problema, pa je ovo lijepa nagrada za nju.

Na Koševu ima jedan podrum u kojem su nastali Crvena jabuka, Plavi orkestar, a svi ste ‘raja iz ulice’, kako je ta priča išla?

Neletov tata je bio predsjednik kućnog savjeta pa nas nisu istjerali, to je bilo ključno. Prostorija je presudna, uspjeli su bendovi koji su sačuvali prostoriju i imali gdje vježbati, a ne oni koji su izdali hit. Čim smo izdali ploču ‘Das ist Walter’, komšiluk je rekao ‘Aj sad imate para, iznajmite neki prostor i gubite se odavde’.

Zašto ime ‘Zabranjeno pušenje’?

To je bio privremeni naslov dok ne smisliš nešto glamuroznije. Ali, mi kada smo počeli svirati vrlo brzo su ljudi prihvatili ime i bilo ga je teško promijeniti.

Jesu li junaci vaših pjesama – Murga Drot, Ibro Dirka, Fikreta, Boško i Admira, Šeki i ostali – stvarni likovi?

Kako koji, često se žali mali Sejo koji je bio na straži kad su Pišonja i Žuga krali autobus, što njega nema u pjesmi. On nam to i dan danas zamjera.

Tko su slavni Pišonja i Žuga iz Balade?

To su klinci iz mog komšiluka. Preko puta ceste je bilo ‘naselje šofera’ i svi ti šoferi su imali specijalne ključeve autobusa, međutim, mogli su se busevi otvorit i na onu tipku, pa su ti klinci otvarali vrata autobusa noću. Ti autobusi su se i tako vozikali noću i razvozili pijance. Kad je došlo ljeto, palo im je napamet da prošire djelatnost. Što se pjesme tiče, Pišonji i Žugi bilo je drago, dobili su komad slave.

Što misliš, da li bi se nadrealisti mogli napraviti u ovom današnje vrijeme?

Mislim da ne bi. Danas su originalne budale u medijima. Danas je puno smješniji dnevnik kad ga gledaš, a autentičnim budalama je teško parirati.

Kaže jedna priča da ste na snimanje prvog albuma u Zagrebu došli nacugani, je li to bilo tako?

Mi smo na snimanje došli trijezni, ali smo se prije napili. Dva sata smo čekali ispred Jugotona snimanje, pa su nas dečki iz Dubrave uhvatili u tom kafiću pored Jugotona i častili nas rumom. Mi smo tada imali 20 godina, a jake momke iz Dubrave nikad ne odbijaš pa smo popili jedno deset rumova. I takvi smo došli pred Škaricu, a on se jadan sažalio. Svi drugi su nam iscenzurirali materijal, još su rekli ‘ružan vam je pjevač’. Jedino je Škarica imao sluha za naše ludilo. Jedino nas je on prihvatio.

Živiš u Zagrebu. Što voliš kod njega?

U Zagrebu sam 20 godina, tu je bend i izdavači u profesionalnom svijetu. Lakše je raditi u Zagrebu nego u Sarajevu, organiziranije je. A u Sarajevu ope t imate komšiluk i svi ljudi postaju empatični, to je nešto što ljudima i treba, svaki taksist postaje zabavljač, svaki konobar je dramski umjetnik…. U Sarajevu imate priliku da se lijepo zabavljate.

Imaš troje djece, što oni kažu na Seju glazbenika?

Vole muziku i bave se muzikom. Idu u muzičku školu, no ja ne inzistiram da im to bude životno opredjeljenje, neka budu što hoće, samo da ne budu šupci. No, bilo bi mi drago da odu u glazbene vode, mogao bi ih posavjetovati malo.

Izjavio si jednom da ste školu završavali iz opreznosti jer vam s glazbom možda ne bi upalilo. Studirao si medicinu pa diplomirao povijest, ali eto, ipak si završio u glazbi.

Kao kod priče o Jugotonu, mi smo slučajno tu. Nismo zamišljali sebe kao muzičare. Htjeli smo da taj materijal izađe, ali nismo mislili da ćemo se ozbiljno time baviti. Imao sam četiri zlatne ploče u jednom trenutku na zidu, a i dalje se nisam smatrao ozbiljnim muzičarem. Studirao sam medicinu, došao šest ispita pred kraj i onda sam sebe prvi puta doživio kao muzičara, kad su izašli Guzonjin sin i Pišonja i Žuga. Onda sam odustao od fakulteta, ja sam jedini tamo na medicini koji je bio na apsolventskoj, a nije završio. I naravno, odmah me cura ostavila u roku od 24 sata i proglašen sam ludim na više instanci. Tad je bilo ono vrijeme ‘Dobro sviraš, al što radiš zapravo?’.

Osim nas, postavio je pitanje i Žera iz Crvene jabuke:

Možeš li se sjetiti najljepše djevojke Suada koja je preko puta Zaborava stanovala, djevojka kojoj miriše koža?
Pa Selena normalno.

Pitanje za Seju imao je i redatelj Goran Kulenović:

Naišao sam na jedan zanimljivi članak o noći čuvanja štafete u Lisinskom tamo u maju ‘85 gdje je nastupilo Zabranjeno pušenje . Kaže ovako: vrhunac pomanjkanja svake mjere dobrog ukusa i ponašanja bilo je homoseksualno nadigravanje i međusobno naganjanje izvođača rock grupe Zabranjeno pušenje. Ta igra završila je penjanjem rokera na dragocjeni klavir i skakanjem po njegovom poklopcu. Jel’ bilo tako?

Uh, ovo je sad negativna konotacija za koncert, roditelji sad djecu neće pustiti. Mladost ludost. Nažalost, bilo je tako. Nije pretjerao nimalo.

Koncert nam se bliži, što da očekujemo?

Sad sam se sjetio jednog dobrog vica, bio je u Sarajevu gay pride, pa se pojavio dobar vic. Hoće dijete u minici ići van u izlazak, a tata viče: nećeš u takvoj minici izlazit van, vide ti se jaja.
Bit će svega na koncertu.

Jel’ postojao slavni Yugo 45?

To je od mog starog Yugo, tu i tamo bi ga ukrali i učili ga vozit, da impresioniramo cure. Meni danas kad razmišljam stvarno nije jasno kako smo mi uspjevali da ga vozimo.

 

Nakon ugodnog razgovora, Miran i Sejo zasvirali su u redakciji Gold-a u već poznatom ciklusu GOLD TWO ĐITRAS:


Zanima nas što misliš ...

Ostavi komentar

Tvoja email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena *



Gold Xmas

#legendarnihitovi

Current track

Title

Artist