Gold Takeover: Neno Belan

Što je danas lijep i sunčan dan, a ja se pitam s koje nam je od četiri adrese stigao Neno Belan, današnji gost Gold Takeovera…

N: On je danas došao iz Zagreba…u Zagreb 😀

Novemberfest je ovog vikenda, jeste uzbuđeni?
N: Da. Oporavljao sam se od korone u Splitu od 14.12., a u nasljedstvo mi je ostavila i virusnu upalu pluća. Otkazali smo osam nastupa, no sad su stvari bolje. Ovo mi je prvi nastup nakon oporavljanja i jedva čekam vratiti se na binu.

Osim nastupa, kako je korona utjecala na kreativu?
Prva godina je bila katastrofična za svirke, 2021. je bila nešto bolja, cca 20ak svirki godišnje. U prosjeku sviramo 60ak, a i više… ali bolje 25 nego nula! Što se tiče kreative to je buknulo. S toliko slobodnog vremena, što ću drugo nego baviti se glazbom. Puno sam proveo u studiju zadnje dvije godine… iskoristio sam kvalitetno vrijeme. Bilo je zanimljivih stvari.

O Belanovim glazbenim uzorima:

N: Kad me novinari pitaju za najveće uzore to su apslotuno Beatlesi. Najviše su utjecali na moj glazbeni razvoj, još otkad sam ih otkrio u osnovnoj školi. Jedva čekam pogledat’ dokumentarac Petera Jackson…

M: odličan je!

N: A pogledali ste, sad sam ljubomoran.

Adriano Celentano – Il Tempo Se Ne Va?
Kako sam odrastao dolje u Dalmaciji, moji roditelji su bili fanatično vezani uz talijansku kanconu, kupovali su ploče.. sve te pjesme su meni ostale u uhu i osjete se vjerojatno u mom radu.

Vaša Bambina u jednom je trenu postala Corona…
N: malo smo se zezali..
M: ali niste se zezali kad ste napravili duet toliko divan da se osobno nadam da je to tek jedna od suradnji u planu..
N: Nikolina voli pjevati, trenutno radi u HNK… nebi želio da ispade trese se brda rodio se miš…najbolje da nju pitate… uživao sam raditi s njom. Par puta mi je bila i gošća na koncertu. Ima i jedna anegdota: prije izalaska na binu uhvatila ju je trema pa mi je rekla ‘Ja nemam noge, odsjekle su se’. Moj prijatelj Jakša saksofonist rekao je ‘vidi onog tvog tatu izgleda ko Tito’. To je pomoglo da trema nestane i ispalo je odlično.

Prva pjesma koju ste naučili svirati na gitaru, koju ste napisali i u kojem trenutku ste shvatili da je glazba nešto s čime ćete se baviti?
Interesantna priča. Krenuo sam u glazbenu školu na nagovor roditelja. Bio sam miran i poslušan dječak, da su rekli da idem u planinare bio bi planinar. Super primjer kako roditelji mogu utjecati na život djeteta. Nakon osnovne glazbene, u srednjoj sam se već i sam zainteresirao. Slušao se tada hard rock, Deep Purple i Zeppellini.

Tad nisam mjesecima jeo marendu kako bi kupio neku prvu električnu gitaru, na račun gladi. Prvi bendovi su tada nastali s frendovima. ‘Narodno Blago’ bio je prvi ozbiljniji bend, nismo svirali narodnjake nego r&b i punk! Prijatelj Marinko Biškić bio je jedini punker u Splitu. U Splitu se više slušao Oliver i Mišo nego punk i tako je bilo do kraja srednje. On je bio atraktivan, posipao se brašnom na bini i tako..

Nakon vojnog roka u Sarajevu, vratio sam se i Biškić nije više bio punker. Razočarao sam se, studirao još malo osvirao. Tad sam rekao da neću više nikad svirati u životu. Na zadnjoj godini faksa opet se pojavio Marinko koji danas ima firmu koja proizvodi začine i čokolade. Rekao je ‘ajmo mi napravit bend ali svirat ćemo pjesme iz 60-ih’.

60-ih godina kod nas nije bilo licencnih izdanja, nego kad bi se desio neki svjetski hit tipa Stand by Me onda bi tadašnji popularni pjevači Robić, Šerfezi, Marjanović prepjevali taj hit na hrvatski i snimili bi u primitivnim okolnostima u studijima te pjesme i štampali singlice. Marinko je bio pjevač, ja svirač. Marinko je kasnije preselio u Zagreb zbog posla, a ja ostao privremeno. Sljedećih 30ak godina.

Ana Tonković Dolenčić rekla je kako ‘Đavoli stilski nisu pripadali svom vremenu, nisu bili aktualni trend, oni su još 80-tih bili naslonjeni na glazbene 60-te, a to se već može smatrati nekom vrstom klasike’. Otkud ljubav prema 60-ima?

Bend se u početku zvao Marinko i Galebovi asfalta. Nakon odlaska ostali smo nas četiri, u jednom momentu je ušao peti član benda koji je odlično pisao tekstove, Robert Čaleta Čarli. Nagovorio me da nastavimo ali da radimo autorske stvari koje će zvučati kao da su napravljene 62.

Kako je došlo do imena Đavoli?

Bila je jedna talijanska Diavoli. Nije to bila sotonistička nego ljubavna pjesma o curi koja je malo vražja. Tražili smo bombastično ime, to su ipak 60-e, Animalsi, Stonesi. U jednom trenu dok smo vježbali, bubnjar je uzviknuo Đavoli! I tako smo dobili ime.

Marijan Ban je poslije pjevao i Škarici nosio snimke, Škarica nas je u početku odbijao. Kasnije je popustio da snimimo probni singl. Dao nam je zeleno svjetlo za snimanje četiri pjesme, od kojih je noseća bio cover Little Richarda ‘Keep Knockin‘ ili ‘Kucaj Opet‘ u našem prepjevu. Nakon toga došli smo na Stereoviziju gdje smo osvojili prvo mjesto, Škarica je dao zeleno svjetlo da snimanje prve ploče: Ljubav i Moda.

Oliver Dragojević i Stjepan Hauser, Nocturno?
Obožavam tu ploču i često kad se želim odmoriti i meditirati pustim si Olivera i Hausera za meditaciju u stanu.

Vaša formula za glazbu..
Volim da glazba priča, uglavnom me melodija inspirira na tekst. To nije lako, a da ne bude banalno. Ako se uspije bude prava stvar. Duet s Massimom sam napravio doslovno u par sati u svojoj sobi na putu za Brač. U tu doba još se pržilo na CD-u , a on je to izgubio, a ja se nisam više sjećao kako je išla pjesma. Onda je jadan tražio pa je srećom našao taj demo snimak. Da ga nije našao, ‘Zar više nema nas’ nikad nebi bila snimljena.

U splitskom HNK postavili ste Bambinu, u jukebox formatu. Proces iza toga?

Pošto sam vodenjak u horoskopu bacio sam u nepoznate vode. Ruska verzija Pinokija, Buratino, ispala je odlično. Napravili smo i Matildu, hit mjuzikl u zagrebačkom HNK i Čarobnjaka iz Oza. Maštao sam da napravimo nešto kao mjuzikl ‘Mamma Mia‘ od Abbe, to mi je bio san. Krešimir Dolenčić me nazvao da bi radio mjuzikl s mojim pjesmama u splitskom HNK… bio sam oduševljen! Velik posao je napravio Olja Dešić iz benda. On je radio orkestralne aranžmane, totalno drugačiji pristup, baš kao broadwayski mjuzikl. Fiumensi su svirali uživo dolje u onoj rupi za orekstar u kazalištu. I onda je došla korona. Sad čekamo da prođe.

Daleka Obala po tvom izboru?
Moji prijatelji uz koje sam uvijek bio vezan. Marijan Ban je bio predgrupa na prvom koncertu Đavola. Visok i mršav došao je Marijan Ban i tako je počelo naše druženje. Na svim albumima Daleke Obale sam otpjevao back vokale, to malo ljudi zna, a na trećem albumu sam bio glazbeni producent. A tu su i KU**E.

Gold Takeover playlist by Neno Belan:

1.Michelle-The Beatles,
2.Dance to the End of Love-Leonard Cohen,
3.Il Tempo Se Ne Va-Adriano Celentano
4.Puerto Rico-Vaya Con Dios
5.Blue Eyes-Elton John
6.Nathalie-Gilbert Becaud
7.The Winner Takes It All-ABBA
8.Summer vine-Nancy & Lee,
9.Sound of Silence-Simon & Garefunkel
10.Those Were The Days-Mary Hopkins
11.Tvoje njezne godine-Arsen Dedic
12.Noc je prekrasna-Daleka obala
13.Doci cu ti u snovima-Film
14.Nocturno-Oliver & Hauser
15.La musica di notte-Dubrovacki trubaduri

A tu je i svirka iz redakcije. Dvije stvari: ‘Blackbird’ i ‘And I Love Her’. Obje od Beatlesa! <3 uskoro!