Gold Takeover: Norman Beaker!

Povodom koncerta koji će održati 19. studenog u Zagrebu, legendarni blues gitarist i pjevač Norman Beaker gostovao je kod naše Mije Elliott u Gold Officeu.

Osim što je pripremio kvalitetnu glazbenu selekciju legendarnih blues i rock pjesama (vidi na kraju teksta), nakon ugodnog razgovora u ‘britanskom’ stilu, odvsirao nam je i dvije bluzerske stvari.

Norman Beaker je na čelu britanske blues scene već nekoliko desetljeća, a o njegovom ugledu najbolje govori podatak da je 2017. postao tek osmi britanski glazbenik uvršten u američku ‘Blues kuću slavnih’, u koju su prije njega ušli i Peter Green, Jeff Beck, Keith Richards, Mick Jagger, Eric Clapton…

Tu je i dio razgovora iz etera:

Stigao nam je poseban gost iz dalekog Manchestera, velika zvijezda iz svijeta bluesa. Hvala ti što si osim sebe doveo i englesko vrijeme kod nas…

Always take the weather with you! Hvala na pozivu, oduvijek sam volio svirati i dolaziti u Hrvatsku, a posebno ljeti.

Gitaru si naučio svirati sa sedam godina i da si je naučio svirati sam. Jesi li kasnije imao i učitelje?

Kasnije sam dobio stipendiju za glazbeni college. Kao dijete sam imao automobilsku nesreću i morao sam ostati u krevetu godinu i pol. Otac mi je poklonio gitaru kako bi mogao nešto raditi. Čini se da je na kraju dobro završilo.

Prva pjesma koju si naučio svirati?

Mislim da je to bio Guy Mitchell i Singing the Blues… Bilo je malo čudno jer nisam znao što je blues, to je samo bilo ime pop pjesme. Kasnije sam svirao blues cijeli život, možda je to bilo proročanstvo haha. Napravio sam i ploču s njom, u jednom ljetnom odmaralištu u Southportu blizu Blackpooola.

U kojem trenu si shvatio da će glazba postati više od hobija?

Imao sam 12 godina kad sam pobjedio na natjecanju talenata u Sjevernom Walesu. Nagrada je bila 10 šilinga, a koncept je bio izlazak na binu s Lonniejem Doneganom. Lonnie Donegan je u to vrijeme bio vrlo inspirativan za Beatlese i Stonese s kojima je svirao je skiffle glazbu. Otišao sam u njegovu emisiju, a kasnije sam radio nekoliko TV emisija s njim, ali uglavnom da budem iskren, bio sam nekako mlad i ne tako loš za svoje godine. Kad sam malo odrastao bilo je puno teže jer ljudi očekuju više. Imam jednu fotografiju s tog showa koju je čini mi se fotkala majka… mislim da je to bio dan kada sam zapravo pomislilo da bi ‘ovo s glazbom moglo funkcionirati’.

Došao si jednog od najvibrantnijih gradova na svijetu, dom Smithsa, Oasisa, New Ordera, Stone Rosesa, Joy Divisiona… postoji netko tko ti je posebno drag?

Mannyja iz Stone Rosesa sam baš nedavno vidio jer živimo blizu… vjerojatno bi izdvojio Oasise. Ali volio sam jako 10cc, The Hollies… svi su oni bili odlični glazbenici. Isto vrijedi i za muzičare iz Liverpoola.

Kad si već spomenuo Manchester i Liverpool, za koji nogometni klub navijaš? Pretpostavljam da pratiš nogomet. Moja pretpostavka bila bi ili Man City, ili Man United ili Liverpool…

Manchester United! Apsolutno! Vjerni sam fan!

Iako je blues originalno iz SAD-a, Eric Clapton, Muddy Waters i ostali predstavili su ga mainstream publici, jel i tebi to bila inspiracija?

Apsolutno, kad su se Stonesi prvi put pojavili i svirali pjesme Chuck Berryja i Johna Reeda, ljudi su ih ponovno otkrili. B.B.King rekao je da bez britanske publike nebi bi nitko. Utjecao je na puno britanskih gitarista kojima je bio inspiracija i zbog kojih je i sam postao popularniji.

Imali smo raspravu, odnosno dilemu u redakciji oko jednog od najvažnijih pitanja koja postavljamo svim našim gostima, a to je Beatlesi ili Stonesi ali…
Norman: Stonesi!
…to nije ono što sam te htjela pitati jer sam mogla pretpostaviti koji će biti odgovor. Pitanje je Keith Richards ili Mick Jagger?

Keith bez daljnjeg. On je uvijek bio vođa banda i uživao je u tome.

Zajedno sa njih dvoje i još pet britanaca, dobio si tu čast da postaneš dijelom američke ‘Blues Hall of Fame’. Znači li to više nego da jednog današ postaneš ‘Sir’ Norman Beaker, u slučaju da nas sluša, apeliramo na Kraljicu…

Malo sam sramežljiv po tom pitanju. To je zato što ima toliko fantastičnih glazbenika vani, a koji nisu dobili tu čast. Bilo je nadrealno, ali sam bio silno iznenađen. Nisam imao pojma o tome. Mislio sam da me netko zafrkava preko maila. No bez obzira na to, od prvog dana svirao sam samo zato što sam to želio. Nisam težio slavi i hit pločama, samo sam želio svirati s ljudima kojima sam se divio. Neostvarena želja mi je bila svirka s Freddijem Kingom.

Nekoliko bitnih pitanja za kraj, kava ili čaj?
Kava!
KAVA?!
Da, znam… zapravo sam cappuccino man…Ponekad popijem čaj no rijetko…

Hrvatska ili britanska kuhinja?
Volim oboje, čak i njemačku kuhinju! Ne mogu puno pojesti, a puno je mesa u hrvatskoj kuhinji…

Kad bi trebao izabrati jednog, kome bi dao titulu najboljeg blues gitarista svih vremena?
Freddie King. Dinamičan je, svira kao da mu život ovisi o tome. Nitko nije kao on…

Norman Beaker u redakciji Golda zasvirao je acoustic verziju svoje stvari ‘Take It Or Leave It’ s novog albuma ‘Running Down The Clock’. Bluezerski i prljavo baš kako i priliči:

Ako ste ipak za malo laganijeg bluesa u stilu Creama 1968. godine, tu je i obrada ‘Sitting on Top of the World’:

Gold Takeover playlist by Norman Beaker:

Cream – White Room
The Rolling Stones – Not fade away
Ricky Nelson – Hello Mary Lou
Freddie King – Going Down
Lonnie Mack (or Chris Farlowe version) – Tough on me, tough on you
Bob Dylan – Like a rolling stone
Pretty Things – Roseline
Kinks – You really got me
Van Morrison – Baby please don’t go
Lonnie Donegan – Jakov Diamond