(I Cant Get No) Satisfaction!

Keith Richards probudio se usred noći, uzeo gitaru, upalio diktafon i snimio kostur pjesme koja će definirati rock žanr… Na današnji dan 1965. objavljen je singl ‘(I Cant Get No) Satisfaction‘.

Iza ove legendarne stvari stoji autorski dvojac Mick Jagger / Keith Richards, a pjesma je postala zaštitni znak grupe i svojevrsna generacijska rock himna. Američki magazin ‘Rolling Stone’ uvrstio je ovu pjesmu na drugo mjesto liste sa 500 najznačajnijih rock naslova svih vremena, a njezin gitarski riff mnogi smatraju jednim od najboljih rock riffova.

Bilo je proljetno jutro 1965. uoči treće američke turneje Stonesa. Keith Richards je na noćnom ormariću primijetio diktafon, a kazeta u njemu došla je do kraja. Nakon što je pritisnuo ‘play’, iz malog zvučnika čuo se riff od tri tona ‘Da-da da-da-da’, nekoliko akorda i refren ‘ can’t get no satisfaction‘ otpjevan u polusnu. Nakon toga čulo se samo hrkanje. I tako je navodno nastala ideja za ovu pjesmu.

Objaviti ovu stvar u ono vrijeme bilo je poprilično hrabro, no da se poslušalo Keitha Richardsa, verzija koja nam je svima poznata nikad ne bi ugledala svjetlo dana. ‘Satisfaction” je snimljen u dva navrata: prvi put 10. svibnja u Chicagu, a drugi put 12. svibnja u RCA Studios u Hollywoodu.

Charlie Watts u jednom je intervjuu izjavio da je svoju dionicu ‘posudio’ od ‘Pretty Woman’ Roya Orbisona odnosno ‘Uptight (Everything’s Alright)’ Steviea Wondera. Glavni riff inspiriran je puhačkim aranžmanom ‘Nowhere to Run’ Marthe & the Vandellas, a stihovi su ‘posuđeni’ od Chucka Berrya i Muddya Watersa. Ipak su Stonesi karijeru započeli kao cover bend i bilo je posve očekivano da se njihove autorske pjesme baziraju na Motownu, bluesu i rock’n’rollu.

Mick Jagger za Rolling Stone 1995. rekao je kako je pjesma imala je pamtljiv naslov, dobar riff i zvuk gitare koji dotad nitko nije čuo. Najbolje je sumirala osjećaj onog vremena, a to je bila otuđenost od suprotnog spola.

‘Satisfaction’ se na listi 500 najboljih pjesama (Rolling Stone) našla na drugom mjestu, nakon ‘Like a Rolling Stone’ Boba Dylana.