PRVACI SINKOVIĆI UVESLALI U GOLD MORNING

Braća Valent i Martin Sinković obranili su naslov svjetskih prvaka u veslanju u disciplini dvojac bez kormilara, oni su u finalnoj utrci na SP u austrijskom Linz-Ottensheimu dominirali od prvog do posljednjeg zaveslaja i ciljem prošli sa 3.19 sekundi prednosti ispred drugoplasiranih Novozelanđana Thomasa Murraya i Michaela Brakea.

Ovo Vam je šesto svjetsko zlato, jel imate vi mjesta doma za sve te medalje?

Kupimo novu policu, nađe se mjesta.

Koju Vam je najveću psinu napravio trener Bralić?

Više mi njemu radimo psine nego on nama, više nam zapapri i da nam neki pretežak trening. Čak nam je nedavno priznao da mu je teško gledat nas kak se patimo dok treniramo. Osebujan je lik i nije nikad dosadno s njim, zabavno je.

Koju ste to spačku treneru napravili?

On ima jedna bicikl s kojim dođe na Jarun i taj s kojim je došao, zaboravio je zavezat i onda smo mi iza njega došli, sakrili mu bicikl i on se naživcirao kao: znao sam, prvi put nisam zavezao bicikl i ukrali ga.

Dečki, u džepu je još jedno zlato, kak se osjećate?

Martin: Feeling je onakav kakvog ga ljudi i zamišljaju. Jako lijep feeling, a razlika između prvog i šestog zlata je da smo euforično prvo zlato proslavili. Sad se možemo opustit i uživat, evo napravili smo ono po što smo došli. Dobro nam dođe sad tri tjedna, možda više za mozak nego za tijelo.

Krenuli ste jako mladi. Što vas je tad motiviralo? Pročitao sam da si ti Martine jednom imao zabranu treniranja tjedan dana jer si bio kak ne treba, a svejedno si dolazio trčati na Jarun, morala je za to postojati velika motivacija?

Više se ne sjećam točno, no kad sam bio kadet, imao sam trenera, pokojnog Tomu Gregu, on je bio legenda na Jarunu, i ja sam na čamcu radio nekakve spačke. No vidio me tada sadašnji trener Bralić i suspendirao me na tjedan dana. Ja sam svejedno došao iz revolta trenirati i trčati.

Pročitao sam da je priča s veslanjem krenula preko vašeg brata Matije, koji je zapravo slučajno završio na treningu veslanja, kak je to išlo?

Stariji brat Matija je krenuo. On je na televiziji vidio kajakanjei rekao je mami da bi htio probati. Mama je našla broj, ali ne od kajakaškog, nego veslačkog kluba. I eto tak smo planski završili u veslanju. Prvo je krenuo Matija, pa Martin, a nakon pola godine sam i ja krenuo za njima jer sam vidio da im je tak dobro.

Matija je tada rekao, jednom kada je nas doveo na veslanje, ja sam svoje napravio za hrvatsko veslanje i povukao se.

Kako se nosite s očekivanjima ljudi? Pa i mi smo ovdje na Goldu, dok smo pripremali gostovanje odmah bili sigurni da je zlato vaše, jel to pritisak ili motivacija?

Martin: Navikli smo na to. Baš me pitao me novinar: Najavili ste borbu za zlato, rekli ste da mislite da ste najbrži, jel se ne bojite da ćete se ureći?

Meni je bilo glupo nešto reći na to. Mi nikad ne kažemo doći ćemo sa zlatom, nego kažemo jesmo favoriti i da vrijedimo za zlato. Vrijedimo i osjećamo se dobro, ali tko zna kako to na utrci ispadne, jer uvijek ima stvari koje te mogu omesti. Sami sebi radimo najveći pritisak jer mi od sebe očekujemo najviše i nadamo se tom zlatu.

Kul ste tipovi, niste bahati, nego skromni, jel to pitanje odluke ili odgoja?

Valent: Ja mislim da je to zbog takvog sporta, koji nije glamurozan i nema puno novaca. Tko zna kakav bi bio da sam trenirao nogomet i postao milijunaš sa 16. S vremenom si naučio puno trenirati, a ne dobiti puno za to. Mi sad imamo pristojna primanja, ali sport te nauči tome da to prihvatiš.

Imate li isti nadimak?

Martin: Meni je nadimak Debeli, bio sam davno debeli i taj mi je nadimak ostalo. Znao sam se jako udebljat do unazad pet godina.

Valent: Ja mogu više jesti i slabije se debljam od Martina. Imamo sreće da možemo sve jesti, bitni su samo kvalitetni obroci. To je takav sport.

Valent, tko kome prvi digne živac, vidim da se jako volite, ali, kao braća, sigurno nije uvijek sve tak divno i krasno? Oko čega se najviše raspravljate, ha?

Valent: Martin će vjerojatno meni prije dići živac, jer sam temperamentniji.

Martin: Živčani smo i jedan i drugi. A kad ne ide čamac uvijek je onaj drugi kriv. Daješ sve od sebe, a ne ide, krivi smo i jedan i drugi. Trudiš se da daješ maksimum, ali zapravo znaš da ste zajedno krivi.

Čitam da su obje žene pravnice, samo sam htio provjeriti s vama kakav je osjećaj na sve odgovarati sa ‘da, draga’?

Martin: Kaže zlato moje napravi ti to, i prije si imao zlato!

Valent: Moja je uvijek zadnja: ‘Da draga’.

Kak se one nose s vašim tempom?

Valent: Žene su nam najveća podrška. Važno je treniranje i vrhunski sport je stresan, tako da je važno kad dođeš doma da imaš mir, da te žena podržava doma.

Martin: Mene je žena ukrala nakon natjecanja. Najljepše mi je doći doma i uživati u tom osjećaju.

Koliko dobro se zapravo braća poznaju? 

MARTIN odgovara za VALENTA:

Najdraža glazba za trening?

Uglavnom rijetko sluša muziku na treningu, ako sluša onda sve.

U sekundama prije utrke, što mu prolazi kroz glavu?

Koncentrira se na utrku i da dobro odvesla.

Što mu najviše u životu može dići živce, na što svi oko njega moraju paziti?

Kad loše ide čamac.

Tko najviše utječe na Valenta u životu?

Supruga.

Da nije veslač, ma da nije sportaš uopće, Valent bi bio….

Trener vjerojatno, a da nema veze sa sportom to ne zna ni on sam.

VALENT odgovara za MARTINA:

Najdraža mjuza za trening?

Ne sluša prije treninga muziku, ali kad sluša sluša sve.

Koja mu je najdraža osvojena medalja?

Vjerojatno olimpijsko zlato…

Najveći strah kad kreće utrka?

Vjerojatno da će loše ići…

Kak se Martin voli zabavljati, jel ima neki poseban način na koji voli proslavit utrku?

Voli biti sa ženom i s prijateljima i doma na kauču.

Tko najviše utječe na Martina u životu?

Isto supruga.

Da nije veslač, ma da nije sportaš uopće, Martin bi bio….

Kuhar.

Jednog dana ćete ostavit vesla, kakvi su planovi dalje?

Martin: Puno stvari se mijenja, do Pariza ćemo sigurno veslati, možda i dulje, ja bih volio ostati u sportu, možda ne kao trener, nego kao neka pomoć sportu. Mogao bi se zamisliti da radim izvan sporta. Volio bih ostati u sportu.

Valent, ti si prije veslanja trenirao nogomet, što kažeš na Dinamo, jel ih pratiš, što kažeš na ulazak u Ligu prvaka?

Fenomenalno, super je i kaj su lani napravili. Bit će teška grupa, talijani su jaki. Ljudi koji ne poznaju sport misle da Atalanta nije jaka, ali oni su bili u vrhu talijanske ljestvice. Dobar je ždrijeb, rekao bih da su Shakhtar favoriti, dobro je da Manchester City dođe na Maksimir. Sve čestitke ekipi i treneru.

Martin: Gušt ih je gledati. Doći ćemo ih gledat. Lani sam prvi rekao kad su ušli u Europsku ligu da je bitno da ne budu kanta za napucavanje, vjerujem da mogu u Ligi prvaka napraviti nešto važno.

I kad smo već kod drugih sportova, moram vas dečki pitat za Franka Grgića, 16- godišnjaka koji je osvojio naslov svjetskog juniorskog prvaka na 1500 metara slobodnim stilom na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti i srušio svjetski rekord. Vi ste mladi krenuli, možete se poistovijetit s njim, kako komentirate ovo?

Sve čestitke Franku, ovo je velika stvar, to je stvarno talent koji se ne rađa u 50 godina, sad je vjerojatno najteže razdoblje iz prelaska juniora i seniora, želim mu zdravlje.

Što je dalje, što ide sljedeće?

Sljedeće godine još imamo tri svjetska kupa, europsko prvenstvo i olimpijske igre u Tokiju krajem sezone. Zasad smo pokazali da smo spremni, vidjet ćemo sljedeću sezonu, nadamo se da nećemo imati nikakve ozljede i bit će super.