RUKOMETAŠI AŠANIN I ŠIPIĆ UOČI UTAKMICE PROTIV PSG-A O TRENINZIMA, PRIPREMAMA I NESUĐENOM SPORTU

Uoči utakmice protiv Paris Saint-Germaina, rukometaši PPD-a Zagreb Matej Ašanin i Marin Šipić prije treninga stigli su na Gold FM Niki Levak kojoj su uoči velike utakmice otkrili o sebi nepoznate detalje.

Majstori su s loptom u ruci, no mnogi ne znaju kako je počela njihova ljubav prema rukometu. Matej Ašanin pamti kad se zaljubio u rukomet:

Ašanin: Sve je krenulo 2003. godine, kad sam vidio našu zlatnu generaciju, kad su krenuli s osvajanjem medalja. Tu je krenula moja zaluđenost rukometom…i traje i danas.

Marin: Ja sam nesuđeni nogometaš. Trenirao sam nogomet 4 godine, ali imao sam problema s plućima, bio sam mali bucko, i morao sam nađi neko rješenje. Otac mi je trenirao rukomet… i svi su mi govorili da ću u rukomet. Na kraju sam mislio da je rukomet najbolja opcija jer je dvoranski sport.

Škola nam je krenula, a ti si Marine bio u školi kod Balića…. Kak je bilo?

Marin: Bilo je top, ali Ivana nije bilo puno jer je on još igrao tada, ali njegov tata je bio, to su bili naši prvi koraci. Dobro nam je došlo da je Ivano dolazio tamo, pa barem jednom godišnje.  Poseban je Balić čovjek, mađioničar, ne znam kako bi ga drukčije nazvao.

Matej, igrao si u Portugalu, u Njemačkoj…. kakav je osjećaj vratiti se ponovno doma?

Nakon osam godina je lijep osjećaj, lijepo se vratiti doma i biti među svojim ljudima. U okruženju gdje nisi stranac, gdje su mi prijatelji i obitelj, sve je nekako lakše i put prilagođavanja pred sezonu, za sada je sve super.

Matej: Kad su loši dani, loša utakamica i loši treninzi…dođe ti neka sjeta za doma, rekao bih da je bilo dosta takvih dana kroz ovih osam godina, to je ta druga strana sporta.

Svi mi vidimo pobjedu i poraz samo, što se skriva iza, koliko je to odricanja?

Marin: Pa ne znam… Tebi je svaki dan u tjednu određen prema rukometu, treninzima i pripremi za utakmicu. Ljudi to ne vide, oni na terenu samo vide dobar je i loš je. Ima tu treme i pritiska, ali to je naš posao i moramo dati sve od sebe da to što bolje odradimo.

Obojica ste reprezentativci, jeste uzbuđeni, igrati za repku je ipak stepenica više?

Matej: Mislim da je to san svakog sportaša da igra za svoju zemlju, da može dati sve od sebe na takvim natjecanjima i mislim da nema više stepenice od repke.

Marin: Ni meni kao igraču nije lagano se priviknuti na medijske napise i reprezentaciju. Repka je jedan drugi nivo, najviše ljudi prati rukomet kroz repku i svaki tvoj korak je puno veći pritisak i pod lupom publikom.

Jel rukomet dobar ili loš za živce? Radi se o jako žustrom sportu.

Marin: Još par godina i idem u penziju. 🙂

Matej, jel kad poželiš izletjeti s gola i igrati s dečkima kad su napete situacije?

Huh… jel smijem na to odgovoriti? Kako ne, dođe mi da se zaletim s jednog gola na drugi gol.

Ašanin, pronašla sam informaciju da ti je supruga Meksikanka. Budući da si golman, zanima me kako je doma, jel žena ima neku slavnu izjavu na španjolskom s kojom ti brani stvari haah?

Que asses, no puede aser eso…..tu es iho de puta, che… konja asses

Mi amor te amo mucho.

Šipiću, ti si na faks išao u Varaždinu. Čitam da ništa nisi morao, osim prati rublje.  Jel imaš kakve trikove za pranje? Kak se uklanjaju mrlje?

Stvarno sam postao malo bolji u pranju veša, ali još nemam trikove, samo sve skupim, utipkam tamo nešto i mašina odradi posao.

Ti Ašaninu imaš sina, kako komentiraš priču s obrazovnom reformom. Jel ti drago da će, kad tvoje dijete krene u školu, imati priliku učiti s tableta ili si više za ‘staru školu’ s udžbenicima?

Iskreno nemam pojma, još njemu treba do škole jer ima dvije godine. Ta tehnologija koliko je dobra je i loša, ja sam više za old skul.

Što kažeš Šipiću na sve ove silne zabrane na moru? Zabranili su ljudima da odjeću vješaju ako im balkon gleda na ulicu, zabranili su rezerviranje mjesta na plažama, jesi ti za te stvari?

Mislim da je to glupost, previše je regulacija, nemaju veze s vezom. Ljudi će se i dalje ponašati kako žele, stavili oni kaznu ili ne. Bit će sve isto kao i prije.

Ašanin, visok si 203 cm, jesi kad zapeo glavom negdje?

Puno puta. Kad sam izlazio iz auta, dizala, iz svoje sobe, kuhinje, bilo je puno štokova za koje sam zapeo.

Jel imate vremena za privatni život?

Marin: Ima dosta vremena, iskoristiš maksimalno slobodan dan i prema tome se organiziraš.

Matej: Istina da…kad se bliži utakmica imamo jedan trening gdje je jutro ili popodne slobodno pa se možemo organizirati i za privatne stvari i obitelj.

Smatrate li da se dovoljno financira rukomet i imate li sve uvjete?   

Matej: Gledajući sustav natjecanja mislim da nije dobro. Puno klubova nema uvjeta za rad i mislim da je to najveći problem zašto mladi dečki odlaze van i da bi se to moralo što prije promijeniti.

Marin: Ja sam imao sreće i ostao ovdje. Situacija je teška, nedostaju osnovni uvjeti za rad, lopte, termini, nastavi li se tako neće biti dobro.

Ti si se Šipiću bavio nogometom, što kažeš na Dinamo, i na kraju krajeva za nogometnu repku?

Svaka im čast, navijam da pobjede, da odu što dalje, nek im je sva sreća, a što se repke tiče znamo koliko su nam sreće i veselja donijeli i nadam se da će opet biti onakvog okupljanja, navijačine, …i punog grada i euforije.

Matej, što nas sljedeće čeka, Europsko, PPD, ispitaj ih?

Sad je sezona imamo prvo utakmici u Ligi prvaka i Seha Ligi koje su ispred nas, uz dobru igru možda dođe i poziv za repku.

RAZIGRAVANJE KOD NIKE LEVAK:

Dečki su dijelili i potpisani dres PPD ZG, a Šipića je impresionirao Matein komentar:

‘Dres želim osvojit ja,

to već svatko zna.

Pivot do pivota,

no nitko kao Šipić loptu mota.

Bori se do krvi,

protivnika svakog s lakoćom mrvi.

Zagreb takvog igrača vidio nije,

uz njega pobjednička zastava se vije.

Vodi nas Marine do pobjede,

ništa nam drugo ne preostade.

Dres mi molim te pokloni,

bit će sretni i moji kompanjoni.’