TARIK FILIPOVIĆ PREDVIDIO ULAZAK VATRENIH U POLUFINALE SVJETSKOG PRVENSTVA

Tarik Filipović – glumac, voditelj, interpretator i komičar gostovao je danas u Gold Morningu. Interpretirao nam je Ćiru dok je čitao promet, pričao nam je o novom milijunašu, o odlasku iz potjere, a otkrio nam je i svoju veliku ljubav prema nogometu.

Čitao sam da si se iz Potjere vratio u Milijunaša, jer imaš finu stolicu u studiju?

Bilo je bolno napustiti Potjeru, moram priznati da je to bila ona nemoralna ponuda, kad se vratio Milijunaš, a Potjera ostaje i dalje. Bilo bi neukusno voditi i jedno i drugo i dana mi je mogućnost izbora što je divno, no što odabrati… nakon pet sezona sa svojim lovcima. Mislim da je potjera dramaturški najsavršeniji kviz koji sam ja radio, ali zov Milijunaša, ne mogu ti to opisati …pet godina nemam publiku u studiju i kao glumcu mi je to potrebo… i sad kao da sam se vratio kao da sam se vratio u voljeni klub – kao da me Dinamo otjerao negdje i onda je došao novi trener i nova ekipa i pozvali su me nazad i igramo Ligu prvaka. I dalje gledam Potjeru i najveći sam navijač. Gledao sam prvi tjedan sve Potjere i malo me boli u trbuhu, kao da sam dao curu koju volim prijatelju….i sad legnem i zamišljam kako je ljubi, a ja sam se vratio nekoj staroj ljubavi.

Gospođa Mira bila je prva osoba koja je osvojila veliki milijun. Čini mi se da si ti bio uzbuđeniji od nje, valjda jer žena nije bila svjesna što se dogodilo. Kak se osjećaš kad se neki veći iznos stvarno dogodi, a posebno kada se radi o milijunu?

Toliko sam to čekao… sanjao o tom trenutku, onda su mi rekli: ‘čuj, gore su ti konfeti i kad netko dobije taj milijun onda će konfeti padati’. Ja sam kao dijete zamišljao taj milijun kao kad mi teta dolazi iz Njemačke i donosi one kaugume i čokolade i tako sam zamišljao da je kad netko osvoji milijun. Spontano sam podigao Miru Bičanić. U Milijunašu je uvijek sve spontano, osim brijanja i oblačenja haha – to je zadano, ja drukčije emisiju ne bih mogao niti voditi, sve je improvizacija.

Jel ti se kad dogodilo da skoro kažeš odgovor ili da ti izleti: ‘jooooj kak to ne znaaaaaaaš, daaj sjetiiii seeee i slično’?

Puno puta, svaki put…najgore je kad ne znam točan odgovor, i onda mi pocrveni i znam da nije točan odgovor A, već je točaaan….. i onda me iz režije zezaju, namjerno me puste da čekam na taj točan odgovor…radimo na ritmu zajedno, kad se ja zaigram s igračima oni šalju: stisni, požuri.

Deset godina je dugo razdoblje, jesi zahrđao ili si se dobro snašao u prvoj emisiji Milijunaša?

Dapače, nisam pristalica reciklaža.. ‘E ajmo okupiti bend ponovo jer nam fali para, pa ćemo neku turneju po regiji’. Milijunaš je dao svoje prije. Mislio sam si ‘Imam istu energiju, ali sam zreliji i iskusniji’. Toliko uživam u ovom početku…ali znam da ćemo uživati koliko traje.

Koja emocija te veže uz Skrivenu kameru?

Prije 24 godine je ovo bilo. Snimali smo skrivenu kameru, s Vinkom Brešanom i Nives Ivanković u Osijeku, nešto drugo smo snimali i vidio sam da su Davis Cup reprezentativci u hotelu kao i mi, igrali su protiv Marocca. Bio je tamo Goran Ivanišević i onda sam ja rekao ajmo ih tamo malo zeznut…Predstavili su me tamo kao nekog Bosanca iz Dervente, koji piše poeziju, nije mu baš dobro. ‘Nemojte mu se smijat, čovjek nije baš dobro’… Oni su došli i u roku sedam minuta sam napisao te tri- četiri sulude pjesme. I to je postala najjača skrivena kamera koju smo ikad snimili.

Što bi bio da nisi voditelj ili glumac?

Radio bi u marketingu ili prodao dušu vragu pa postao odvjetnik…Branio bi samo nevine. Preosjetljiv sam na nepravdu. Jezik kao lopata, mozak radi sto na sat.

Oponašao si ti i Ćiru Blaževića i od toga ste napravili fantastičnu monokomediju.

Idem sad u London, Zurich, Beč, bio sam i u Americi, Australiji, Dubaiju.

Ja sam ideju za ovo imao dugo u glavi, deset godina… Ali mi Ćiro nije dao u početku da je napravim. Nakon što sam napravio, odigrao sam 101-u predstavu. I super prolazi.

Jel imaš nekog političara našeg kojeg bi volio naučiti oponašat?

Igrao sam pokojnog predsjednika Franju Tuđmana, Antu Prkačina, Matu Granića; Juru Radića, doktorirao sam na dr. Tuđmanu, Prkačinu. A glumio sam i Miloševića.

Dvojica školaraca su vam doma, kaj ti kažeš Tarik na cijelu dramu oko obrazovne reforme?

Nisam hepi sa sustavom, teške su im torbe, nisam hepi jer ima praznog hoda, ne uče da bi naučili, nisu našli način da zainteresiraju djecu da uče i da nauče, da im se škola umili. Mislim da nisu spremni ni za što posebno i da bi ranije trebalo na nekim stvarima raditi… jezike govore više i brže od nas, elektronika u njihovim rukama me plaši, ali istovremeno to je neki novi svijet u kojem su oni lideri.

Koliko sam pročitao, jedan prati nogomet, drugi ne. Kak su se podijelili?

Mlađi je kao ja, sve prati, on zna igrače iz treće engleske lige, zna tko je prešao u drugu ligu, u koji klub i čudi se meni jer ne znam, a drugi igra košarku.

Ovako je izgledao Milijunaš u Gold verziji:

Koliko bi bio uspješan da se prijaviš na Potjeru ili Milijunaša i jel igraš inače pub kvizove?

Prijavio bi se da nisam glumac, da sam anoniman.. ponekad mislim ‘uuu pa znam sve bez jokera’, a onda dođe pitanje i vidim svi znaju, a ja ne znam.

Jesi bio na utakmici Dinamo-Zvezda 1990-e, kakva je emocija bila?

Nisam veliki Dinamovac, krenuo sam navijati 90.-e kad sam došao u Zagreb, imam staža, ali ne stavljam se u položaj plave krvi.. moja krv je crveno-crna. Ali, stvarno jako volim Dinamo. Na Zvezdi nisam bio, bio sam srednjoškolac, ali u šoku smo gledali utakmicu, netko je rekao u kafiću gdje sam izlazio ‘Bit će sranja’.

E i kad smo već kod toga, dečki do 19 godina su viceprvaci u futsalu, kaj kažeš na njih, dvojica, trojica su i iz Dinama?

Futsal je ušao na velika vrata, i Dinamu i cijeloj toj ekipi koja stoji iza predviđam veliku i svijetlu budućnost i da će im veliki Dinamo, iz velikog nogometa, uvijek biti tu uz bok.

Dobro im je krenulo… Mogao bi te pitati za Atalantu, ali prvo ću te pitati za Varaždin. 1:0 je Dinamo izgubio, a pobijedio u Ligi prvaka veliku Atalantu?

To ti je jutro poslije, sumorno je bilo. To je to pražnjenje, to se i hrvatskoj repki dogodilo. Sreća u Dinamu imamo Bjelicu na klupi, i baš oduševljava i on je prvi kojem nakon dugo vremena vjerujem. Rekao je Bitorajcu i meni da će dečki letit protiv Atalante i pobijediti, ali nisam bio sto posto uvjeren, puno sam se maksimirskim jeseni nagledao, navikli smo na europske batine.. Ali evo, Bijelica je bio upravu, sad smo mi počeli davati batine. I eto, vodim svog sina mlađeg na utakmice i uživamo u svemu. Ugodno je tamo na Maksimiru, obiteljski, još da dobijemo novi stadion, pa da dijete ima gdje otići kak treba na wc, bilo bi super…

Liga prvaka, sve znaš, pratiš… Što predviđaš?

Igrao sam Ćiru za reprezentaciju pet dana prije Rusije i na kraju sam Daliću dao šal i rekao mu da će ga taj šal dovesti do polufinala.. Tamo ćeš pobijediti Englesku i tvoj jedini zadatak je pobijediti Francusku u polufinalu. Rekao sam to pred 50 svjedoka.

Kako si znao?

Nisam, bubnuo sam haha.

To sam bubnuo tada, a za Dinamo ću sad bubnuti….

Izgubit ćemo tijesno u Manchesteru, ali ćemo pobijediti Šahtar doma, odigrati neriješeno u Zagrebu, nebitna će biti utakmica s Atalantom, Manchester ćemo pobijedit u Zagrebu, i Dinamo kao drugi u skupini odlazi dalje.

Gostovanje iz etera, direktno možeš poslušati na linku ispod: