Tarik Filipović za Gold FM: Mislim da je konačno vrijeme da dosanjamo proljeće u Europi!
Autor Gold FM 5. listopada 2018.
Uoči Dinamovog gostovanja u Europskoj ligi kod Anderlechta u programu radija Gold fm u sklopu emisije Gold morning jutros je gostovao poznati glumac Tarik Filipović.
Za Tarika se zna da je navijač Dinama, ne jednom ga se moglo vidjeti sa Dinamovim šalom oko vrata, a obzirom da na njegove predstave dolaze i igrači Dinama i Futsal Dinama, očito je ljubav obostrana.
‘Nije to klub sa kojim sam se rodio, ja sam dijete iz Zenice i Čelik je moj klub od djetinjstva, moja infekcija, ali 27 godina živim u Zagrebu uz Dinamo, puno dečki koji su tamo igrali su i moji frendovi i poznanici i pratio sam uzakmice… Dinamo mi je u srcu, a pogotovo i ova lijepa priča Futsal Dinamo koja je nastala iz nekog, neću reći revolta, ali pogotovo što su ih i Bojsi i svi ostali počeli tako zdušno pratiti – a sada dolaze neka ljepša vremena pa ćemo pratiti i jedno i drugo.’
Ovo je neki ‘novi Dinamo’, uz navijače se na Maksimir polako vraćaju i obitelji, klinci, lijevi i desni.
‘Pa da! Jedino što čovjek požali kad povede klinca, evo na zadnje dvije utakmice sam mlađeg sina vodio, pa ti je žao, misliš si zašto nemamo neki stadion da dijete ne čeka sa sedamsto ljudi WC u poluvremenu, da se može normalno piće dobit, kako sam i vani viđao, ali dobro, mislim … nekako to čovjek proguta …’ rekao je Tarik u usput zapjevao: ‘Maksimir stadion, otac i majka, lijep kao grijeh, ko najlijepša bajka!’
Pa eto sad ćemo ih uskoro bodriti na nacionalnom stadionu …
Da, na ‘nacionalističkom’ stadionu. – uz smijeh kaže Tarik koji Dinamove utakmice prati i u dnevnom sa sofe, ali nerijetko i na stadionu.
Kad Dinamo igra onda mali i ja volimo pratiti, stariji sin baš nešto nije posebno zainteresiran, vodio sam ga kad je bio mlađi i nije pokazao neku emociju, no mlađi i ja volimo pratiti Dinamo uživo, a kad je Liga prvaka ili kao sad kad Dinamo gostuje kod Anderlechta, e to je onda ritualčić, to su pripremice i guštanje!
Dakle, večeras guštanje, a optimist je i po pitanju rezultata!
‘Pa, blaga prednost njima zbog domaćeg terena, ali ovaj Dinamo je pokazao da stvarno može i kad smo igrali protiv Tomasova i njegove ekipe, nije to izgledalo na početku dobro i onda je sjevnulo sa dvije strane i to je to. Tako da vjerujem da izgubiti nećemo, a sad hoćemo li pobijediti … bio bih zadovoljan i sa bodom, definitivno!’
Obzirom da Tarik Dinamo prati već dugi niz godina, Filip ga je pitao i za njegova najlijepša ili najgora sjećanja?
Najlijepše sjećanje mi je onda, kada još nisam bio veliki navijač Dinama – 82′ kad je osvojena ona zadnja titula u bivšoj državi. Mama mi je ležala u bolnici na Rebru i dolazili smo često (iz Zenice op.a. ) pa smo sve te nedjelje i vikende kad je Dinamo igrao, doživljavao tu euforiju i pomislio ‘jao kako je to divno, kako bi ja volio biti dio ovakve priče’ …
A ovo sve poslije, u ono vrijeme kada se Canjugi skandiralo kao sada Zdravku, Dinamo je imao neke obrise i dolazili su neki Manchesteri i neke velike ekipe i Dinamo je dobro igrao u Ligi prvaka i Hajduk je tada dobro igrao! Ali evo, već dugo vremena, koliko traje već taj san o proljeću u Europi i mislim da je ova generacija nekako bez nekih prevelikih zvijezda, evo otišli su Soudani i mali Sosa, rek’o – evo ti što je dobar trener, Bjelica je posložio tu ekipu da ima glavu, rep, da se sve zna, da se igra kako volimo gledati, tako da evo, mislim da je konačno vrijeme da dosanjamo neko proljeće u Europi!
