Sanjin Španović: bio je to jedan nevjerojatan pokret sportskog Zagreba

Prije godinu dana, razgovarali smo s novinarom Sanjinom Španovićem, koji je u otprilike ovo vrijeme započeo svoju crowdfunding kampanju kako bi napravio knjigu o legendi Dinama – biografiju Velimira Zajeca pod nazivom ZEKO.

Sanjin nam je tada ispričao svoje planove za knjigu, a danas kad ZEKO službeno dolazi u prodaju, evo kako stoje stvari:
S: Dojmovi su dobri, bio sam nedavno u Ateni sa Zekom, i njemu se svidjelo. Mislim da je to jedan premium proizvodu na 480 stranica, preko 96 sugovornika s kojima sam razgovarao o svim njegovim fazavma. 150 fotki od kojih su mnoge neviđene iz obiteljskog albuma, sve u svemu jedna stvarno lijepa priča o Dinamu.

Prvi trener Mirko Bazić, dr. Krmpotić, igrači iz generacije 82′, dakle sve si skupio?
Imao sam sreće da sam sa pokojnim trenerom Mirkom Bazićem uspio odraditi razgovor, jedino što nisam uspio je porazgovarati s Cicom, Zekin najbolji prijatelj i vjenčani kum, on je nažalost išao na neka druga igrališta. Ali mislim da sam sve zaokružio, 96 sugovornika pokazuje koliko je to bio opsežan i temeljit posao.

Knjiga je svakako cjelina za sebe, ali postoji li anegdota koja ti je posebno ostala u sjećanju?

Željko Hohnjec mi je pričao kako je Ćiro htio da treninzi budu otvoreni, pred 4 – 5 tisuća ljudi. Imali su šprintera, u jednoj grupi su se nalazili Hohnjec, Zeko, Bogdan,… Hohnjec je bio najbrži, no kako je bilo puno ljudi Zeko mu je rekao da malo uspori na 100 metara, što je ovaj i napravio. Ćiro je poludio i reko mu da leti van iz kluba. Poslije je došao Ćiro do Hohnjeca u svlačionicu, zagrlio ga i rekao mu ‘nisam znao da štitiš našeg kapetana. Ti si prvi i igrat ćeš u idućoj utakmici.’ Kroz ovu anegdotu se pokazalo koliki je autoritet kroz igru i liderstvo bio Zeko, ne samo prema igračima nego i prema Ćiri.

Prvi dan proljeća i 40 godina od Dinamovog proljeća…
Te 82. godine osvojili su, nakon 24 godine čekanja, taj naslov prvaka. Dinamo je uvijek bio simbol hrvatstva, nijedan klub nema toliku nacionalnu dimenziju kao Dinamo i jednostavno te godine se jačao nacionalizam u bivšoj državi. Cijeli grad je živio ne samo za Dinamo nego i za Cibonu koja je bila tri puta prvak, košarkašice Montinga i ostale zagrebačke klubove koji su tada bili prvaci. Nisam doživio ali sugovornici kažu da je to bio jedan nevjerojatan pokret sportskog Zagreba.

Pitali su navijači, koliko Zeko može popit’ gemišta, koliko piva i koliko pelina?
Zeko najmanje pije, popije u društvu pivicu ali nije dio ove boemske generacije. Tu su ipak bili pokojni Cico, Mlinarić, Boro Cvetković, oni su znali u Karaki ostati dugo do jutra. Ima anegdota kako ih je Ćiro došao provjeravati. Zeko ih je izveo oko 23h, a oni su samo napravili krug i vratili se. Drugi dan su letili na terenu, Ćiro je mislio da ih je na vrijeme posalo doma.

Fini zagrebački dečki, kak’ bi se reklo, za razliku od incidenta prošlog tjedna s Caktašem pred važnu utakmicu za Osijek:
To su bila gospoda, a ovo prošlog vikenda je bilo jedno necivilizirano ponašanje. Nema paralele.

I za kraj, biografija ZEKO i kako do nje?
Knjigu se može naručiti na zajec5.com, oni koji naruče preko weba imaju i određen popust.